7. Glumci:

             

          BRANKO PLEŠA, glumac, učenik. Rođen je 6. ožujka 1926. godine u Kiseljaku. Završio je pučku školu i pohađao gim­naziju u Vinkovcima. Studij glume završio je u Zemalj­skoj glumačkoj školi u Zagrebu i Pozorišnoj akade­miji u Beogradu. Prvim profesionalnim ugovorom bio vezan za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu (se­zona 1945./46.), zatim od 1946. do 1947. angažiran u Splitu, a 1947. prelazi u Jugoslavensko dramsko pozorište u Beograd, gdje doživljava punu afirmaciju. Tu se is­takao profinjenom interpretacijom i plemenitom dik­cijom uloga mnogih domaćih i stranih autora, a po­sebno ulogama Markiza Posa (Schiller, Don Carlos), Ivana (Dostojevski, Braća Karamazovi), Edgara (Shakespeare, Kralj Lear), Baruna (Gorki, Na dnu) i drugima. Ukupno je glumio u 74  filma i tv serije domaće i strane proizvodnje. Režiser 11 tv drama i pisac 11 scenarija. Značajna glumačka ostvarenja dao na radiju i te­leviziji. Pored glume bavi se i režijom te pedagoškim radom na Pozorišnoj akademiji u Beogradu.

          Krajem osamdesetih otišao u mirovinu ali i dalje je bio aktivan, na polju glume, režije i pisanja scenarija. Ostavio je neizbrisiv trag na srbijansku dramsku umjetnost, film i općenito kulturu.

          Umro u Beogradu 9.lipnja 2001.

 

          MATO ERGOVIĆ, glumac, učenik. Rodio se u Novim Mikanovcima 11. siječnja 1927. godine. Pučku školu završio u rodnom mjestu, a realnu gimnaziju u Vinkovcima za vrijeme rata. Nakon pedagoškog tečaja u Osijeku 1947. službuje kao učitelj u Benkovcu, Imotskom, Splitu i Bežancu kraj Pregrade. Od 1951. do 1954. studira glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu kod B. Gavelle. Nakon završetka studija angažiran kao glumac u Zagrebačkom dramskom kazalištu «B. Gavella» sve do 1985. kada prelazi u dubrovačko kazalište «Marin Držić», gdje radi do umirovljenja 1992. godine.

          Mato Ergović je u svojim matičnim kazališnim kućama igrao manje karakterne i epizodne uloge: Tripče (M.D., Dundo Maroje), Harry Hope (E.O.N, I ledar dođe), Biskup (R.M., Glorija), Clotaldo (C.B., Život je san), Vuk (I.G., Dubravka),  Cicerone (M.K., Aretrej), Caliban (W. S., Oluja), Tobija (W.S., Na tri kralja), Grobar (W.S., Hamlet) i druge.

          Nastupao je na Dubrovačkim ljetnim igrama, radio i tv-dramama, tv-serijama: Malo misto, Velo misto, U registraturi i brojnim filmovima.

          Za ulogu Biskupa dobio je Nagradu grada Zagreba 1970. kao i brojne druge nagrade za svoje komične i nadahnute uloge.

          Danas živi kao umirovljenik u Zagrebu, redovit je gost na Festivalu glumca u Vinkovcima, povremeno odigra poneku ulogu u matičnom kazalištu, a i drugdje.

 

 

          IVO FICI, glumac, učenik. Rođen u Vinkovcima, 25. stu­denog 1927. Tu je završio pučku školu i gimnaziju 1949. god. Njegove su prve glumačke kreacije vezane za školske priredbe i repertoar Gradskog amaterskog kazališta u sezoni 1949./50. Potom odlazi na Kazališ­nu akademiju u Zagreb. Godine 1954. nakon diplomi­ranja glume, postaje stalni član Zagrebačkog dram­skog kazališta i ostaje mu vjeran do kraja života.

          Glumio je u brojnim radio i televizijskim dramama, na fil­mu, te odigrao bezbroj uloga u Dramskom kazalištu «Gavela». Naročito se istakao glumačkim kreacijama Gerontea (J.B.P.M., Scapinove spletke), Artrotoga (P., Hvalisavi vojnik), Jamesa (E.N., I leader dođe), naslovne uloge Čehovljeve drame Ujak Vanja, u Komandantu Sajleru  (B. M.), ulogama karakternog starca u Galebu i Drami bez naslova (A.P.Č.),  Krvavoj svadbi  (F. G. L.) i drugima. U Teatru &TD igrao je u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (I.B.), Mirisima, zlatu i tamjanu  (S. N.) Nastupao je često u dramskim predstavama Dubrovačkih ljetnih igara.

          Nosilac je nagrade grada Zagreba za monodramu Krik (I. Ivanca), te nagrade na TV-festivalu na Bledu 1963. za ulogu u Majerovom Dnevniku malog Perice.

          Fici je bio i pjesnik, a bavio se i pedagoškim radom na kazališnoj akademija. Na Festivalu glumca u Vinkovcima ustanovljena je nagrada «IVO FICI» za najboljeg mladog glumca 1993. godine.

          Tragično preminuo u Zagrebu 27. studenog 1987.    

 

          NADA SUBOTIĆ, glumica, učenica. Rođena je 11. listopa­da 1931. u Bošnjacima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala do VII. raz­reda u Vinkovcima. Glumom se počela baviti još za vrijeme gimna­zijskog školovanja, na školskim priredbama i Grad­skom amaterskom kazalištu 1945. Studira glumu u Beogradu i Zagrebu. Nakon završetka Akademije 1954. do 1994. os­tala je vjerna jednoj kazališnoj kući, Dramskom ka­zalištu »Gavella«. Isticala se brojnim glumačkim kreacijama u radio i televizijskim dramama, nastupala je u brojnim filmovima i tv serijama (15), ostvarila niz značajnih uloga u kazališnim izvođenjima djela domaćih i stra­nih autora  koji su se nalazili na repertoaru njene ka­zališne kuće.

          Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupala od 1970. godine, pobrala najviše nagrade za najbolju žensku ulogu, na 1. festivalu glumca u Vinkovcima 1994. dobila nagradu za najbolju glumicu, na 3. festivalu bila domaćica, na otvaranjima «Vinkovačkih jeseni» sudjelovala od početka 1966., sama pripremala recitale poezije diljem Hrvatske i pobrala brojna priznanja i nagrade.

          Nezaboravna uloga Nade Subotić ostaje uloga Šimine žene u filmu Sokol ga nije volio, redatelja B. Schmidta i autora  F. Šovagovića iz 1988.

          Kao rijetko koja hrvatska kazališna glumica N. Subotić je  krajem 2005. proslavila pedesetogodišnjicu svog umjetničkog rada u kazalištu ulogom Mag Folan u predstavi Ljepotica iz Leenanea (M.  McDonagh) u Kazalištu mala scena u Zagrebu.

          Danas živi u Zagrebu, u mirovini je, ali je još uvijek aktivna pokojom ulogom u matičnom kazalištu «Gavella» i «Kazalištu mala scena» u Zagrebu, te na recitalima poezije širom Hrvatske. Udovica je poznatog hrvatskog pjesnika i sveučilišnog profesora književnosti FF Jure Kaštelana. Povremeno je viđam i u Vinkovcima.

 

          VANJA DRACH, glumac, učenik. Rodio se 1. veljače 1932. u Bošnjacima. Osnovnu školu i gimnaziju zavr­šio u Vinkovcima 1951. Počeo studirati medicinu u Zagrebu, a 1952. se prebacio na Akademiju za kaza­lište. Kao student glume nastupa u Zagrebačkom dramskom kazalištu «Gavella», a nakon završetka studija 1958. potpi­suje prvi profesionalni ugovor s Hrvatskim narodnim kazalištem. Već nakon prvih glumačkih kreacija iskazao je svoje raskošno glumačko umijeće, tako da je u HNK igrao najznačajnije ulo­ge u antičkim drama, djelima ruskih klasika, te suvremenom repertoaru. Najznačajnije su mu kazališne uloge; Heraklo (Matković), Edgar (Shakespeare),  Profe­sor (Ionesko), Leone, Lenbach, Aurel  (Krleža), Marko Antonije, Nestor i Angelo (Shak­espeare), Franz (Sartre), i druge.

          Od 1975. je slobodni umjetnik, ponovo član HNK, nastupa u Teatru &TD i Dubrovačkim ljetnim igrama.

          Pored najznačajnijih uloga u HNK-u, Vanja Drach je čest gost u radio i televizijskim dramama i serija­ma, »Teatra u gostima« R. Bašića (tu je V. Drach odigrao 1380 predstava) i na filmu, gdje je odigrao dvadeset pet karakternih filmskih uloga u različitim žanrovima. Filmovi u kojima je nastupao i istaknuo se temperamentnim i kristalno čistim glumačkim kreacijama su:  H-8 (1958.), Akcija  (1960.) Carevo novo ruho  (1961.) do najnovijih Svjedoka  (2000.), Infekcije  (2003.) i Mukla  (2004.).

          Za svoje briljantne glumačke kreacije često puta je nagrađivan. Primio je Nagradu grada Zagreba, 2 Sterijine nagrade, Orlandovu nagradu u Dubrovniku (1990.) i Marulovu nagradu u Splitu (1997.), Nagradu Tito Strozzi, Nagradu hrvatskog glumišta (2002.).

          Redoviti je posjetitelj i aktivni sudionik  pri svečanom otvaranju «Vinkovačkih jeseni» i «Festivala glumca», gdje je bio i izbornik predstava 2003.

          Otišao u mirovinu krajem 1998. godine svečanim oproštajem na pozornici HNK, no nastupa i dalje na filmu, kazalištu i drugdje. Živi u Zagrebu, rado je viđen gost u Vinkovcima.

 

          ŽARKO MIJATOVIĆ, glumac, učenik. Rođen je 28. siječ­nja 1933. u Subotici. Vinkovačku Gimnaziju pohađao od 1944. do 1946. Nakon završene srednje škole, studira ekonomiju u Sarajevu, a istodobno i glumu u Dram­skom studiju i Malom pozorištu. Prvim profesional­nim ugovorom vezan za Narodno pozorište u Mosta­ru (1959.), a u zeničko Narodno pozorište prelazi 1964. Tu doživljava punu glumačku afirmaciju i postaje njegov prvak. Najistaknutije glumačke kreacije dao je ulogama: Ahmed Nurudin (Selimović, Derviš i smrt), Nosač Samuel (I. Samokovuja Pasthva nosača Samuela), Jago (Shakespeare, Otelo) i drugima. Česti je gost u radio i televizijskim dramama i serijama Televizije Sarajevo gdje svojim ulogama potvrđuje izraziti glu­mačko umijeće. Zapažene je uloge dao i u bosansko-hercegovačkoj kinematografiji Valter brani Sarajevo (1972.) i drugima.

          Predavao je glumu u Dramskom studiju Zenica, te tako svojim pedagoškim radom dao brojne mlade glumce Zenice. Bavio se režijom u matičnom kazalištu. Za vrijeme  rata u Bosni, otišao u mirovinu (1993.), a danas još povremeno glumi u kazalištu. Predsjednik je Hrvatskog kulturnog društva «Napredak» i tako još uvijek aktivan u kulturnom životu Zenice, posebice među Hrvatima u gradu.

          Često se vraća u Vinkovce i sudjeluje na otvaranju «Vinkovačkih jeseni», a na «Festivalu glumca» redoviti je gost.

          Danas živi u svojoj Zenici, kao umirovljenik je još uvijek aktivan u kazalištu i Hrvatskom kulturnom društvu «Napredak».

 

          RADE ŠERBEDŽIJA, glumac, učenik. Rođen je 27. srpnja 1946. u selu Bunjići (Titova Korenica). Roditelji 1952. sele u Vinkovce. R. Šerbedžija tu zavr­šava osmogodišnju školu i gimnaziju 1964. Kao glu­mac započeo na daskama Gradskog amaterskog ka­zališta u pionirskoj predstavi Nosonja još 1957. Kao gimnazijalac se isticao nadahnutim recitiranjem i odličnim poznavanjem poezije i dramske književ­nosti. 1964. igra zapaženu ulogu u Držićevom Sku­pu koji je bio na repertoaru gradskog kazališta.

Poslije gimnazije, Šerbedžija studira glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Nakon završene akademije (1969.) na kratko vrijeme je član nekoliko zagrebačkih kazališta (Gavella i HNK), a zatim prelazi u slobodne profesionalne umjetnike vezujući se samo uz pojedine dramske, filmske ili televizijske projekte.

          Šerbedžijine glumačke kreacije su vrhunskog do­meta, bilo da igra na kazališnim daskama, pred fil­mskim kamerama ili na televiziji. Kad igra, gluma mu je nepredvidiva i neizreciva, suptilna i dostojanstvena, a dikcija neponovljiva. Svojom osebujnom glumačkom ličnošću dao je ton dobro poznatim tra­gedijama, te filmovima i tv-serijama: Hamlet. Kralj Lear, Ričard III, Crne ptice, Hajka, Kiklop, Nikola Tesla, U registraturi, Prosjaci i sinovi, Bomba­ški proces i drugima.

          U ratu na prostorima bivše Jugoslavije nije se snašao. Htio je kao glumac spasiti Jugoslaviju. Lutao je od Zagreba, Beograda, do Sarajeva. Odlazi u svijet nakon glavne uloge u filmu Dezerter Živojina Pavlovića (1992.), prema Londonu i Hollywooudu. U svijetu uspjeva kao kazališni a još više kao filmski glumac. Glumi u početku sporedne a kasnije značajnije i vodeće uloge u filmovima Pred dozdot (Prije kiše) (1994.), Two Deads (1996.),  The Saint (1997.), Broken English (1997.), The Truce (1998.),  Space cowboys (2000.),  Snatch (2000.). Na filmu i tv-serijama odglumio preko 100 uloga.

          Preko nekada rimskih, i Titovih Brijuna, vratio se u Hrvatsku predstavom Kralj Lear  2001. godine. Osnovao je u Puli novi teatar «Ullysses».

            Danas živi u Puli, Zagrebu i drugdje u svijetu.

 

 

            DUŠAN GOJIĆ, glumac, učenik. Rodio se u Vinkovcima 26. siječnja 1953. osmogodišnju školu i gimnaziju završio u rodnom gradu 1971. Diplomirao je glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti 1975. Od 1976. stalni je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Do sada je na pozornici nacionalne drame odigrao šezdesetak uloga. Nastupa i na drugim hrvatskim pozornicama (Teatar &TD, Histrioni), na filmu, televiziji i kazališnim festivalima.

                          Igrao je u predstavama  A.P. Čehova, H. Ibsena, R. Marinkovića, W. Shakespearea, M. Krleže, M. Držića, B. Brechta, E. Rostanda, E.Labichea, Č.Price, T.Bakarića, L.Pirandella, D. Demetera, V. Havela, J. Giraudouxa, I. Aralice, I. Brešana,   G. B. Shawa, Molièrea, J. Anouilha, Euripida.                

                           Surađivao je s brojnim redateljima od Dina Radojevića, Joška Juvančića Georgija Para,         

                 Mladena Škiljana, Koste Spaića do Petra Šarčevića, Ivice Kunčevića, Ozrena Prohića i Božidara Violića.

                           S predstavama matične kuće (HNK) gostovao širom Hrvatske i u inozemstvu. Sa Zlatkom Bourekom je surađivao u više navrata, iskušavši se u teatru maski, lutaka i u teatru figura. Zadnja mu je predstava Prosidba ili Ne zov` vraga  gdje igra glavnu ulogu, gazda Stevu.

                           Danas živi i radi u Zagrebu.              

                    

          I u novije vrijeme iz naše gimnazije odlazili su učenici na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagreb. Tako su glumačku akademiju završili: Zvjezdana Tomašević-Josifov (Vukovar, 1958. maturirala 1978.) diplomirala u Novom Sadu, na Akademiji umjetnosti, Odsjek gluma; Vesna Tominac-Matačić (Vinkovci, 1968. mat. 1986.), diplomirala 1990. na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu; prerano umrli glumac, Dražen Kolar (Vinkovci, 1973.-1999., mat. 1991.), diplomirao 1998. ADU u Zagrebu.

 

Nazad